Janko Polić Kamov (1886.-1910.), prozaik, pjesnik i dramatičar, jedinstvena je pojava hrvatske moderne književnosti, te preteča kako hrvatske tako i svjetske književne avangarde. Djela Janka Polića Kamova izazvala su brojne kontroverze u svoje vrijeme, a objavljivanje im je bilo zabranjivano, dok su mu drame proglašavane neizvedivima i odbijane.
Roman «Isušena kaljuža» avangardističko je djelo potpuno suprotstavljeno tradiciji, za koje se kritika pitala kako bi hrvatska književnost izgledala da je objavljen kada je i napisan, 1906.-1909. godine, a ne tek 1957. Karakteriziraju ga introspektivnost i gotovo frojdovska samoanaliza glavnog lika (društveno neuklopljenog književnika Arsena Toplaka oboljelog od tuberkuloze), usredotočena na subjektivno i podsvjesno, na psihu i psihopatologiju, ali i moralizatorske i egzistencijalističke rasprave.
