Petar II Petrović Njegoš

A ja što ću, ali sa kime ću?

Malo rukah, malena i snaga,

jedna slamka među vihorove,

sirak tužni bez nigđe nikoga!

Moje pleme snom mrtvijem spava,

suza moja nema roditelja,

nada mnom je nebo zatvoreno,

ne prima mi plača ni molitve;

u ad mi se svijet pretvorio,

a svi ljudi pakleni duhovi.

Crni dane, a crna sudbino!

U dobru je lako dobro biti,
na muci se poznaju junaci!

„Kakvo vlaše, krmska poturice!
Ðe izdajnik bolji od viteza?
Kakvu sablju kažeš i Kosovo?
Da l’ na njemu zajedno ne bjesmo,
pa ja rvâ i tada i sada,
ti izdao prijed i poslijed,
obrljao obraz pred svijetom,
pohulio vjeru prađedovsku,
zarobio sebe u tuđina!