– Rekoh vam kad smo se prvi put sreli, Hrvati su uvijek nezadovoljni. Uvijek nešto traže, ali ne znaju ni što ni zašto... Nije vic, nego je istina, da su, jednom prilikom, najviši hrvatski predstavnici otišli u Beč, tražeći da ih primi car i da mu oni saopšte svoje zahtjeve. Car je odgovorio da mu, precizno, u pisanoj formi, predoče šta traže, pa će ih primiti. Prijema nije bilo, jer oni nisu mogli da formulišu šta zahtjevaju... Upoznajte Hrvate, pa se onda dogovarajte sa njima. Po Zagrebu galame da je Hrvatska sve do Drine i Zemuna i da su, sa tim programom, ušli u Jugoslaviju. Kada im se kaže da bi Hrvati, u takvoj Hrvatskoj, bili ubjedljiva manjina, oni se začude i zbune, pa odgovore da je, možda, Jugoslavija bolje rješenje. Malu Hrvatsku neće, a velika Hrvatska je bajka. Takvi su, takvi smo, i po tome nalik Srbima. Jugoslavija je, za većinu Srba, prihvatljiva samo kao proširena Srbija, iako su i oni manjina u njoj. Hrvati su naličje Srba. Dakako, može se reći i obrnuto. Previše smo slični, takoreći isti, a to je opasno. Najveća omraza izvire iz malih razlika...